Jan 27, 2012

Rebusi

Rešite rebuse:



1)  






2)
 

         Rešavanjem rebusa stičete pravo da učestvujete u nagradnoj igri, u kojoj vam slede vredne nagrade:


 Kamacrown kasetaš


kuglični ležajevi 



pojačivač za televizor


i, najbolje od svih:



 rolna kvalitetne staklene vune


Rešenja u sledećem broju...



Aljoša Tomić i Nikola Oravec

Jan 25, 2012

Indira Radić "Marija" ili o "Pokondirenoj tikvi"



        Svi znamo da deca u školama ne čitaju. Zapleti dela se prenose usmenim putem, internetom, a najmanje se provodi uz samu knjigu. Naročito ukoliko se  radi o našim starim piscima uglavnom zbog anahronije jezika. Pitanje: ako Hrvati prevode srpske filmove, zar i mi ne treba da prevodimo Steriju, ako nam ionako treba rečnik uz njega?? Molim vas, čovek je pisao komedije, a ako uzmemo da je smešno ono što je ružno a ne škodi, što na prvom mestu zahteva poznavanje predmeta ismevanja, kako da našoj deci  bude smešno sto je Fema kupila šteker da se odlikuje?
        Kakve to, molim vas, veze ima sa Dionisom?? Ono sto je Sterija hteo da izrgne ruglu u Pokondirenoj tikvi jeste pomodarstvo za evropskm tredovima, naročito prema francuskim, što pre svega uključuje i jezik, ali i razne odlike mondenskog života, kao sto su lepeze, jahanje, muža vilozofa, dakle sve ono sto uživaju grofice i baronice. Danas ipak se lepeze prodaju kod Kineza, filozof nije na vrhu liste najpoželjnijih muškaraca, a baronice su istisnute starletama. Dolazimo do najvažnijeg: da li nam je smešno ono što nas informiše u u fusnotama da je smešno, i šta ostaje od Sterije u prenosu sa brata na sestru, sa druga na druga. Ostaju motivi, a oni su sledeci:
-    pomodarstvo
-    glavni ženski lik
-    francuski jezik
-    priznavanje zavedenosti, ali istrajavanje na duge staze

        Molim Vas, sve to imamo i u našem vremenu, znatno primerenijem za moderno školstvo kojem težimo. Naime, Indira Radić je osoba, jasno ženskog pola, koja je zagazila u duboko pomodarstvo, glavni motiv spornog dela. Svoje ime stekla je u muzičkom mutantu nastalom smutnih devedesetih godina koji je prihvatila momentalno (što i samo potvrđuje iznetu tezu). No, kada je vreme počelo da melje staru slavu, otišla je korak dalje od sebi sličnih, što je čini osobom vrednom za umetničku obradu, i uradila isto što i Fema koju predlažem da zameni. Naučila je francuski za verovatno jedan dan. Do zaključka sam došla inuitivno-komparativom metodom poređenja dva teksta. Dok Fema kaže na pr „les lamors“, „nobles nukte nikt“ i „alabunar“, Indira peva „ajvar si proždrnula, to ruge vide ža“. Ako majstoričin nesrećni sluga nauči za koji tren da tečno izgovori  na francuskom „Sapr đabl sundier susunprprpardon“ protpostavljam da je sama majstorica jezik savladala bar za dan. A kako neće sama Indira koja je u Parizu i bila i to sve na mestima u kojima se okupljao džez krem svojevremeno. Dakle, stvar je jasna – imamo tri motiva već.
Saša Popović i razni producenti odigrali su ulogu gospodina vilozofa i njegove tetke, pokušavajući da se okoriste njenim pomodarstvom, dok je Mitrovu, ulogu rezonera, odigralo celokupno javno mnjenje želeći da ona uvidi svoju zabludu.
        Fema je nakon jakih argumenata pristala da se odrekne svog načina zivota na koju godinu, ali zarad tri muža u Parizu nakon isteka mirovanja, dok je Indira pristala da uzme i koji čas francuskog ne bi li snimila bolju verziju iste pesme i spot u Njujorku. Na mesto vilozofa i grofica dođoše diskoteke, novac, novi uzori poput Alabine. I eto, svi elementi su tu!
        Čujem već tvrdo akademsko krilo kako negoduje: ”Da, koleginice, istina je to sto kažete, ali sta je sa kontekstom? Kontekst je jako bitan. Radi se o momentu bitnom za srpski rod.“
        Uvažavam poštovane kolege, vašu brigu, no ni tu se stvar ne menja bitno.
1830e  na pragu velikih promena za naš narod, na brvnu međ Evropom i Turskom, pred menjanjem granica naše zemlje, nastala je Pokondirena tikva kao odraz komične zelje za evropskim. Svim evropskim. Danas, 2011, sada vec 2012, na pragu velikih promena za naš narod, međ Evropskom unijom i Rusijom, pred menjanjem granica naše zemlje, pred nama se dešava komedija zbog težnje za evropskim. Svim evropskim. Naročito karijerom.
        Da ovo je priča o ružnom koje ne škodi, o svima poznatom fenomenu, znači priča koja ispunjava sve kriterijume koje je Femin život ispunjavao 1830e, pokazuje i 800.000 komentara za svega koji dan na inernetu. Sam veliki Rasin je smatrao za zdravorazumski da se u starogrčki mit ubaci princeza da bi stvar bila prijemčivija pariskoj publici, a za temu drame je uvek predlagao dobro poznatu temu. A ko smo mi da kažemo jednom Rasinu da on greši?
        Evo čuju se glasovi i to sa sa punim pravom: "Jao vidi tekst, preko cele strane, stvarno...." Punim pravom, ne kažem, zato evo i za njih nešto, jer, ponavljam, od prošlosti nema selameta.

Indira Radić Fema
Neće bilo kakav hit da ima nego evropski "moj je pasion, znate, da mi je sve francuski."
"ajvar si proždrnula" "niko fo, komi fo, propopo"
Kako Alabina, tako i ona Kako baronice tako i ona
Oni koji imaju korist, podržavaju Oni koji imaju korist podržavaju
Oni koji nemaju ismevaju Oni koji nemaju ismevaju
Pristaje na časove francuskog da bi snimila opet istu pesmu Pristaje da se pritaju zarad tri muža u Parizu
Zemlja i narod u kritičnom trenutku Zemlja i narod u kritičnom trenutku
Komična trka za evropskim Komična trka za evropskim



Tatjana Lalić
          

Jan 24, 2012

Vuk-travestit i baba-egzibicionista


-Kažem, pričaj šta je pre i posle bilo, ne sam događaj, o njemu već sve znamo, slažu se iskazi, nemoj to, nego šta je bilo pre i posle, reče, već vidno umorni i iznervirani inspektor Spasoje, paleći na dogorevajući pikavac još jednu cigaretu.
-Nemojte, čiko...započe svoj odgovor devojčica u stolici preko puta njega, kada je inspektor grubo prekinu:
-Nemoj ti meni: Nemojte, čiko...Kakav crni čika! Pričaj bre mala, otkud ti u državnom dobru, pored zagađenog bunara, sa lešom zaštićene vrste, čovekom sa neprijavljenim oružjem i golom babom, zakrabuljena ko kraljevski atentator? Sve je to lepo, ne kažem ja, ali objasni uzroke datih posledica, jebem'u lebac! Di si išla, ko te poslo, zbog čega?
Na ivici suza, devojčica počne:
- Ja sam sedela i na Fejsu se dopisivala..., kad policijski službenik zagrme:
-Koji će tebi kurac fejsbuk, kad imaš dvanaest godina? Pička vam materina balava, sve vama treba: mobilni, kompjuter, fejsbuk...U, jebem ti...Pričaj dalje!
-I kad vidim, baka ostavila status...
-Šta, i baba ima kompjuter, pa još i fejsbuk? O, jebem ti lebac, i penzionerima, i deci...Pričaj, ajde...nekako se pribra Spasoje i pusti dete da nastavi iskaz.
-Baka ostavila status: Jao, kako bi mi prijalo nešto vruće i slatko. I ja kažem mami, jer je mama pekla kolače, da mi da da odnesem baki malo, jer i baka voli kolače, a od kad joj je šećer visok, sama ne pravi...
-Pa da, glavno da ti imaš fejsbuk, a to što 'raniš dijabetičara šampitama, boli tebe...progunđa više za sebe Spasoje.
-i mislim, taman će i penzija, a ja treba da kupim šminku i farbu za kosu...nastavi devojčica, a Spasoje oćuta, pripaljujući novu cigaretu o neugasli opušak prethodne.
-i spremim se ja, obučem moju crvenu jaknu i metnem kačket, uzmem to kolača što je mama zamotala u kesu, pa ću na taksi...I tu inspektor ne izdrža:
-Taksi?! Jebo te taksi! Ide ona taksijem! A ja idem gradskim! A ona Taksijem! A ja gradskim!, poče policajac da viče, ali se stiša i upita devojčicu: Što biciklom nisi išla? Imaš bicikl, valjda, kad sve imaš što ti ne treba, kupili su ti i bicikl.
-Imam, ali ne umem da ga vozim. Čekam da napunim četrnaest, pa da mi kupe motor.
-Dobro, da, a kad napuniš dva'es't pet, kupiće ti avion...reče sebi u bradu službenik ministarstva unutrašnjih dela, i naglas nastavi: Dobro, krenula si na taksi, ajde dalje pričaj, šta je bilo.
-Krenem ja na taksi, ali sretnem jednog mog druga, i on me poveze.
-Drug te poveze? Čime te tvoj drug poveze? Taj valjda ume da vozi bicikl, pa te na štanglu met'o...začudi se inspektor.
-Ne, kolima me povezao, kako drugačije? Iznenadi se dete.
-Pa, i ja serem, ako devojčica ima bicikl, i čeka motor, onda dečak ima kola, i čeka leteći tanjir da mu kupe...Otkud tvom drugu dozvola?
-Ju, bože, pa ima čovek dozvolu, ima trideset godina, kako da nema dozvolu...nastavi dete da se iščuđava.
-Ima trideset godina, tvoj drug? Trideset godina ima? Drug tvoj? Zabezeknu se policajac.
-I družite se vi, drug i ti? On te odveze i doveze? U, jebem....zinu Spasoje da opsuje, ali se ujede za jezik.  Ajde, zanemari, znači, drug te odvezo kod babe. Dalje se ova nebulozna priča slaže kod svih vas: srela si vuka, vuk te ispitao, pa te pojeo, pa došao lovac, izvadio tebe i babu, a vuka bacio u bunar. Dobro, šta je bilo posle? Zbog čega je baba, kad je patrola došla, bila gola? Otkud tom trećepozivcu-nazovi-lovcu puška, i zbog čega je on čovek u uniformi, kad mi ne ratujemo već par godina ni sa kim? I , na kraju, gde su kolači?
-Pa, baka je bila gola, jer joj je vuk skinuo spavaćicu pre nego što je pojeo, da bi se maskirao u nju, zaključi dete.

Jan 22, 2012

Kultura spomenika

        Novi Sad je grad kulture. Eto, da vam lepo kažem, pa da možete mirno da spavate. U kratkom vremenskom roku Novi Sad su zapljusnuli  spomenici. I to odma’ tri - s’ tri se prsta krsti moja desna ruka…; Laza Kostić, Vasa Stajić, Mihajlo Pupin, sva trojica ki upisana. Kako se osećam kulturno, odjednom se promenila čitava okolina, postala je kulturnija. Sada mogu strancima sa Exita da kažem:  Our poet, Our philosopher, Our scientist. To je naše gore list!
- Yep, and they are known for? Tell me more... - pita mene radoznali turista dok mljacka pljesku još jedno autentično nacionalno blago kome bi uz šljivu rakiju trebalo dići spomenik...
- What for, what for?!...  Pa oni su  naočiti Srbi, znani svima... mrš more sram te bilo, mene probaš, jel' da?!


        Možda bi bilo dobro da se kraj svakoga spomenika postavi po jedan internet pretraživač, čisto da se olakša prenos neizmernog znanje koje posedujemo o njima, nema smisla da se ja upljujem da bih objasnio nekom tamo Švabi ili Englezu ko je bio svaki od njih njih kad već sami ne znaju. Eto ti enternet pa gledaj, rođače! I mi konje za trku imamo, tri konja. Možete vi da imate Getea, i Bajrona i šta ti ja znam, al’ imamo i mi! Zini ti kažem ko su oni bili, imaš internet pa gledaj!
Tako to ide u Novom Sadu, dugo je trebalo da podignu spomenike, ali kad se diglo nek se diglo! Kao jutarnja erekcija! Značaj ovog projekta je ogroman: čitav prostor sad odiše kulturom, čak i klinac koji hrakne na ulici, to učini u nekom tonalitetu. I mnogi posetioci ulice Modene se sada osećaju mnogo kulturnije, u klubovima “System” i “Vanilla” redovno se održavaju književne večeri, koncerti klasične i duhovne muzike, likovne kolonije. Potez naše uprave je dugih godina izostajao. Odjednom su ubrizgali troduplu dozu kulture u gradsku venu. Ta doza je mogla da deluje smrtonosno, jer vakcina nije bila testirana u Istitutu za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut”. Da je ista primenjena na neku drugu naciju osim srpske, sumnjam da bi ona izdržala tu količinu seruma.

        Bila bi dobra ideja da se pored svakog od spomenika podigne po jedna piramida, gde će se skladištiti i prežvakavati tekstovi o ova tri idola. Tako će sva trojica imati hvale vrednu tradiciju, kojoj svako može da se divi. Ako ih jednoga dana, u nekoj dalekoj budućnosti iskopaju, mogu pomisliti da u Srbiji postoje tragovi egipatske civilizacije. Zašto da ne? Nema tu nikakvog falsifikata, molim vas – to je pravilo “ko prvi devojci, njegova devojka”. Ko prvi spomenicima, njegova kultura!


        Ne treba misliti da nam manjka kulture, nego spomenika, institucija i ostalih teritorijalnih obeležja kulture. Teritorija je važna, svaki deo grada koji se kulturno osvoji, gde se podigne spomenik, sagradi kulturni objekat, tu je došla kultura, tu je ona osvojila svoj položaj, i proglasila okolinu za kulturnu. Kulturna borba stalno traje, svaki dan se osvaja postepeno, osvaja se prostor kulture. Sve miriše na kulturni urin, kojim je zapišana teritorija. I zato nemojte se plašiti dragi građani, dokle god se dižu spomenici, zidaju kulturna zdanja, vi ste slobodni da kažete da živite u gradu kulture, da se kulturno osećate čak i kada pojedete masan burek i popijete hladno pivo u blizini ovih tajanstvenih sfingi i hramova.


Nikola Oravec

Hej, drugari, kako stoje stvari...

        Pisati ni o čemu i pisati ni za koga su ambivalentni pojmovi samo pojavnom nivou. Prazan papir se nikada ne gleda istim očima. Ispisana strana se nikada dvaput neće pročitati istovetno. I kada deluje da ne znamo  kome bismo dodelili ulogu objekta  jedna  funkcija, dok je velikog slova na početku rečenice, ostaje nesporiva-subjekat.
        Nema tog smisla koji je uspeo da izbegne jedan od tri eshatološki sublimirana odgovora na pitanja -ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo? ,,Ja’’ je polazna tačka u svakom odmeravanju snaga, sagledavanju stečenog, otpisivanju izgubljenog, rekapitulaciji novoostvarenog i proračunavanju nadolazećeg. Stvaranje uz neprihvatanje ili negiranje sebe je kriptonit oko vrata Klarka Kenta.Vera u srpski klupski (ok i reprezentativni)fudbal. Iskorenjivanje korupcije. Sizifov posao i Tantalove muke.Trud osudjen na propast uz mnogo suza i znoja.
        Horizont očekivanja je tačka difrakcije svetonazora posmatrača.Ono sto će se u našem poimanju stvarnosti ostvariti kao objektivan sud samo je formulacija podskupa datih elemenata u otvorenom skupu već stečenih znanja i mehanizama funkcionisanja. I svet je u očima posmatrača. A kada ga spašavamo ne radimo nista drugo do (de)konstrukcije sebe.
        Tanja se sad verovatno pita ,,kakav je,zaboga,to komunikacijski model’’? Funkcionalni aspekt u vidu relacije sadržaja znaka i reakcije primaoca postiže se izjednačavanjem znaka i reakcije sa autonomnom tvorevinom(rezultatom egocentričnog posmatranja). Ja označava označeno. Označeno definiše mene. Nema komunikacijskog šuma. Ko uspe da se profiliše u novoupoznatom segmentu nastavlja identičan splet u lancu. Ko nema iste alele neće moći da se nazove recipijentom. A šta ako neko pogrešno protumači znak i odgovori adekvatno na neadekvatan način? Verovatno će se ovo i desiti. Odgovor je par redova iznad-ja označava označeno, označeno označava mene.
        Zamišljeni čitalac ka kome svaki stvaralac baca čežnjivo-upitne poglede pune želje za potvrdjivanjem uvek je bolja, aktualizovanija, uber verzija samog autora. Ono što pišući želi da postane. Ne izneveriti sebe ekvivalent je odgovaranju sveukupne potrebe viših,nižih i imaginarnih referenci. Otud sledi egocentizam-kada se utvrdjenje postavi mnogo iznad preseka zlatne sredine i nipodaštavanje-u uskladjivanju sa perspektivom ležećeg policajca. Zato, ako ovo još uvek čitaš ,imaš svih pravo svetskih ustavotvornih institucija da ovaj tekstić nazoves krajnje nezanimljivim, ispraznim, produhovljenim, nepotrebnim, lucidnim, dosadnim, pretencioznim, visprenim, pozitivističkim, egzistencijalističkim, ultra-desničarskim, anarhističnim, prezvakanim, politički nekorektnim, nakaradnim, pametnim, suvislim ili environment unfriendly.To je njegova poenta i apsolutno si u pravu.I upamti,ako ikada dodjes u konflikt sa bilo kojim tekstom ikada i bilo kako napisanim-on je apsolutno savršen,ti imaš nerešena pitanja koji je on otvorio.Zato čitaj i uči.Na kraju možeš samo reći da si upoznao sebe.A do toga ima još puno strana da se okrene.

Jelena Stanković

Ethanolya - Religija koja ujedinjuje na svim nivoima ljudske svesti

Sancta Ethanolya



     
         Tokom deset milenijuma izvirala je u bujicama, ali i potiskivana iz sedišta sveljudskosti. Držala je centralno mesto i glorifikovana, ali i proterivana na rubove kako modernog tako i arhaičnog društva.
        Od mitskih, kultnih, pa i prekultnih vremena Etanolia je bila prisutna i u dosluhu sa čovečanstvom. Pre vremena prvih spisa i velikih carstava tražila je svoje mesto: ono joj je određivano od strane čoveka u istoj meri kao što je i ona određivala samog čoveka. Kako je „čovek čoveku vuk“, tako je, i ova, religija za vreme vlastvovanja mnogih vladara bila neshvaćena i proterivana iz polisa i društva. Nerazumevanja u vidu puritanstva, koje je slepo za čovekovo prirodno, za oslobađanje podsvesvesnog, je stigma koja će pratiti ideje i načela Etanolije.



***
         Prvo ustoličenje je religija doživela sa utemeljenjem carske vlasti u dinastičkom periodu drevnog Egipta, sa dolaskom kralja Hor-Aha na vlast. Religija tada prvo poprima oblike dvorskog verovanja i kulta, jednog od nekoliko stotina koji su bili rasprostranjeni kroz tadašnje čitavo egipatsko carstvo. Kako se državni, a samim tim i kraljevski, uticaj širio, tako je rasla i potreba za širenjem kraljevske misli. U drevnim hijeroglifima se nalaze znaci koji ukazuju na praktikovanje obreda Etanolije. Tim prilikama su korišćene velike količine neke vrste žitnog piva, koje je služeno u ogromnim glinenim posudama.


         U mitu postanja, u mitovima o Ozirisu, Izis, Horusu i Setu, se navodi da kreiranje životnih sokova postoji samo kroz etanolske obrede. Mnogi istoričari i naučnici se do danas spore oko hijeroglifa koji ukazuju na pomenute funkcije i njihov značaj u mitu. Datiranje je problematično i smatra se da su one dopisane prilikom vladavina drugih dinastija. Ono što sigurnošću znamo je da Etanolija razvojem trgovine Egipta sa svojim severnim, prekomorskim susedima, u dodirima ideja i filosofije, negde oko 1500. g.p.n.e. prelazi u, narastajuću silu, Grčku; i tu počinje njeno dalje širenje.



         U Grčkoj je, zbog neobjedinjenosti države (pa samim tim i mita), u početku nalazimo na manjim ostrvima jonskog mora, ali se ona trgovačkim i ratnim putevima preko Pirga, Arg, te Sparte širi i do, tada najvećeg polisa Atine. Etanolski epiteti su u početku u Grčkoj bili pripisivani jarolikom bogu Panu, ali će u mlađim vremenima mita te funkcije preuzeti Dionis. U mitovima o Dionisu srećemo se sa pročišćujućom ulogom vina, te konzumiranjem istog u mnogim i čestim obredima koji su imali za zadatak da povećaju plodnost i leče telo od raznih bolesti. Vino koje je u antičkoj Grčkoj bilo izuzetno jako (oko 20% alkohola) i pilo se bez dodavanja vode, bilo je nezameljivi deo ne samo ritualnog već i društvenog života. Pri kućnim druženjima, takozvanim simpoziumima, bilo je neizbežno i nezamenljivo. 


         Etanolia se među omladinom u polisima slavila i na godišnjim etanolskim feštama ili festanolijama, a slave etanolu su priređivane i nakon svakih olimpijskih igara. Filosofi su prilikom svojih rasprava davali etanolu bitno učešće što spominje Platon u svojim „Dijalozima“, a pesnici Etanoliju veličaju kao Zevsov kult. Homer u „Ilijadi“ navodi kako je Ahilov gnev zbog oduzimanja mu robinje Brisejide pojačan „etanolskom snagom“, a u „Odiseji“ spominje kako su Odisejevi prijatelji na ostrvu boginje Kalipso bili zavedeni „etanolskom magijom“, te pretvoreni u svinje.
Ključni uticaj je religija izvršila i na ekonomsko-političkoj sceni grčke. U klasičnom periodu s prelaska iz V u IV vek pre nove ere doneta je uredba kojom se svakom etanolcu daje kao isključivo pravo da uživa u podobnostima zaveta. Smatra se da je i uticaj na vojsku bio znatan, jer su vojnici, osnaženi etanolom, nezaustavljivo jurišali na protivnike. Ovo je značajno potkrepljeno u bitkama koje su imale presudan značaj za Grke... - izvor Wikipedija


Dragan Brusin

Prva Pomoć









Dragan Brusin

Hermesov bestiarium nastao iz njegove glave spajanjem nespojivih stvari iliti Historia monstrorum


Dunavski češalj (Pecten Danubius)

         Hermesova sozercanija, namislenija i pisanija počela su davno, na časovima logike. Naime, njegov magister scientiae naturae et magicae et mysticae et cetera et cetera… reče mu da postoje nespojive stvari, čiji se elementi međusobno odbijaju i koje se nikada ne mogu spojiti. Ali, kako tvrdi i doctor mirabilis Xerox, “sve ono što je nespojivo jednom će se spojiti”. A kako je nešto spojivo, zamislivo i izrečeno, ono nužno mora i postojati, jer da ne postoji ne bi se moglo izreći, ni spojiti, niti zamisliti.
         Da su stvari nespojive, to je tako “champselysees” 1. Dunavski češalj, zahaljujući tome što ga Hermes može zamisliti, postoji. Ko pak sumnja, i to je dozvoljeno, jer ko što reče Avgustin, “sumnjati se može samo u one stvari koje postoje”. U poznatom Hermesovom delu “Amor dei intellectualis, shaken not stirred”, nalazi se i ovaj bestiarium. To su stvarenja, nasuprot stvorenjima. Stvarenja nastaju kao deus ex machina, u čovekovoj glavi, kao što ideje nastaju u božjoj glavi. Zbog toga su stvarenja manje savršena, jer nemaju etiketu božje tvorevine® 2.  ali nisu ništa manje postojanija.

Ribari love dunavski češalj, XII vek

         Dunavski češalj i nije moguće zamisliti da to već nije neko biće. Nažalost, danas već skoro istrebljeno. Najviše su ga istrebili Rimljani. Češalj, kakav danas poznajemo, samo je plastična ili drvena replika češlja, koji je živeo u rečnim tokovima većih reka 3. On je vrsta mekušca koji se hrani „pročešljavajući“ rečni tok, i sve što se skupi na njegovim zupcima on koristi za jelo, i nije nimalo izbirljiv, bilo da su u pitanju sitne ribe, smeće ili otpaci. Rimljani su ga zvali porcus fluvialis 4. Poznato je još da su ih lovili mrežama i sušili na suncu, te je ovaj sluzavi mekušac postajao tvrd poput kamena, i mogao se posle par dana koristiti za provlačenje kroz kosu. Otuda „češljanje“, jer se češalj lovio radi ove radnje. Praistorijska paleolitska nalazišta na Karpatima pokazuju da su se češljom služili još i praistorijske horde. Vavilonci spominju češalj kao ukras u Mardukovoj kosi, a Stari Grci i Rimljani se ponose češljom, prvim sredstvom za ulepšavanje, koje su ljudskom rodu donele Afrodita, tj. Venera.

Car Hadrijan sa dunavskim češljem, I vek

          Na vodenoj površini vrlo retko se pokazuju. U periodima punog meseca mogu da se ugledaju u ponoć, ali se na površini zadržavaju najviše desetak sekundi. Neki pisci, kao Strabon 5. kažu da im svetlost meseca vrlo prija, da se u kratkom periodu od nekoliko sekundi oni „sunčaju“, tačnije „mesečare“. Svetlost Meseca njima je slična svetlosti Sunca. Postoje i mnoge brodske priče o češljevima, ali ne možemo potpuno biti sigurni u njihovu pouzdanost, jer ovo stvarenje je odavno istrebljeno, i možda su ostali samo još po koji primerci. S obzirom na retkost pojavljivanja, te priče ne možemo uzeti za ispravne.

 tekst: Nikola Oravec    slike: Aljoša Tomić


 1  Izraz za besmislenost u mističkim masonskim odredima, pre svega, Masonska loža red deseti sedmo sedište često koristi ovaj izraz, koji je ujedno i izraz oslobođenja i povezanosti svih stvari.
2  Deus creatio®, all rights reserved, co.

3  Pored dunavskog, poznati su nam i tigrasti češalj (iz reke Tigra) i amazonski (iz reke Amazon), koji su kao i dunavski češalj vrlo retki i retko se mogu videti na površini reka. 
4 Rečni prasac.
5 U Universalia naturalia.
   

Jan 21, 2012

5 Univerzalnih saveta primenjivih u svakoj situaciji...

... U KOJOJ uglavnom NEMATE SVOJE MIŠLJENJE jer ono nije dovoljno pouzdano, uglavnom jer je samo vaše

SASTANCI, UPARIVANJE, ISPOVEDANJE

Savet broj 1 – O prvim sastancima i ispovedanju radi utvrđivanja uzroka i posledica ionako bemsislenih gestova:

Ne gnjavite bliske prijatelje detaljnim rekonstrukcijama gluposti koje ljudi govore na prvim sastnacima o tome ko su šta su i koje su im namere implicitno ili eksplicitno iz nekoliko razloga: 
    na sastanku ste sa nekim ko vam se sviđa = izaziva u vama neke emocije = hemijske reakcije (inače ne bi prepričavale to sada svojoj BFF da nije tako značajno) dakle percepcija vam je pomućena utiscima i time i vaša rekonstrukcija događaja.
    Scenario 1 - Ako mučenik sam i nije hteo da zgreši ili slaže nešto, ne znači da vi u svojoj glooovi umesto njega to već niste učinile jer vam manjka samopouzdanja! Umesto toga obratite pažnju na poljubac i kakav je bio, to je sve što treba da ponesete sa prvog sastanka. Bodovanje: ako je do poljupca uopšte došlo – 1 bod, ako je pride bio dobar – 2 boda za mučenika, a to je dobro! Sve više od 2 boda – 3, 4, 5 znači da je ubo pravu stvar i bez obzira na to kakav je potrudićete se verovatno da ga vidite ponovo! Makar zbog toga što to, šta god da je uradio da bi vas prepipao - hrani vašu sujetu!
    Scenario 2 – ako je hteo da slaže i smulja nešto – slagao je već i smuljao. Toga niste ni svesne! To sada nećete naknadno razotkriti opsežnom istragom sa prijateljicom, to morate razotkriti sa njim. Dakle morate se videti još jednom i nastaviti sa bodovanjem tamo gde ste stali. Sastanak je isti kao i prošli samo od svega malo više, pa i raspitivanja o stvarima koje želite da znate podrobnije jer ste umislile da imate posla sa kodovima tajnih službi nacionalne bezbednosti svetskih velesila, a ne sa muškarcem koji verovatno samo hoće da vam se uvuče u gaće.
    Ergo: sretnite ga ponovo, ne gnjavite prijatelje, ako vam je do zavere, istražite subliminalne poruke u Diznijevim crtaćima!

    Savet broj 2 – O drugim i narednim sastancima i ispovedanju povodom razjašnjavanja nejasnoća koje impiciraju uglavnom Ništa

    Umesto toga – delujte proaktivno – prošli ste metaforički drugi susret, za nekoga treći, peti, osmi... niste još sigurni gde sve to vodi. Bolje bi vam bilo da ste sa njim pokušali sve što ste hteli jer u tom slučaju ako dilema postoji i još brinete da li je on pravi – prosto, okrenite se i idite. Razlog je jednostavan: količina brige i anksioznbosti u ljudskom odnosu obrnuto je proporcionalna količini zadovoljstva koje iz tog odnosa u datom slučaju proizlazi – drugim rečima nema tu seksa koji bi vas zadržao. Ukoliko seksa ima i hvale je vredan – pohvalite se prijateljima, ali ih ne gnjavite, neka vam čestitaju i nastavite po sledećem: ili zamislite svoje brige kao veliko ostrvo od koga se udaljavate i prepustite se zadovoljstvu ili zamislite zadovoljstvo kao ostrvo od koga se udaljavate i prepustite se brigama. Osoba koje je u stanju da brine toliko sigurno to može i sama, nije joj potrebna još jedna osoba da bi umnožavala svoje paranoično ludilo do granica nepodnošljivog dok ne izliže svaku i najmanju šansu da se taj odnos pretvori u skladnu vezu. Dakle odlučite se šta hoćete i to brzo, a onda trk na čitanje novootkrivenog Hitlerovog dnevnika u kome opisuje kako je uz pomoć samo jednog magičnog prstena skoro porobio ceo poznati svet Sredozemlja! Ups ... to je druga knjiga.. kako bilo preporučujem!

    Savet br. 3 – Sad ste u vezi i šta sa tim?

    Ne gnjavite... ah, doći će i to na red...
    Ne gnjavite bliske prijatelje detaljnim rekonstrukcijama gluposti koje ljudi govore ili rade na drugim i ostalim sastnacima, uglavnom će vas uzbuđeno slušati iz učtivosti.
    Niste poslušale moj prethodni savet i pobegli dok je vreme bilo, a nastavile ste da brinete. Sada ste u vezi u kojoj se naizmenično izluđujete kukanjem i pasivnom agresijom! Nikom više nije lepo ako je ikad i bilo. Iiiii evo ga! Ne gnjavite bliske prijatelje detaljnim rekonstrukcijama gluposti koje ljudi govore ili rade u vezi! Ako zaista imate problem sa nečim što ta osoba radili ili ne radi razgovarajte sa njom! U nekoliko rečenica videćete da li postoji rešenje za taj problem ili ne. Ergo: nije vam kupio bundu?! Strpljivo – kupiće kad zaradi novaca – do tad mesite kolače! Zaboravio je vaš rođendan? Strpljivo – sledeće godine probudiće ga alarm koji će mu saopštiti da je zarad iskupljenja duše dužan celog dana da vam čestita rođendan! Ukoliko rešenja za taj problem nema, pronađite zajednički neki drugi koji ćete moći da rešite... mmm – to retko uspeva...
    Pre će biti da vam osnovni instinkt preživljavanja nalaže da se sklonite odatle, što dalje, što pre! Ukoliko pak posedujte sumanuti nagon za autodestrukciju, a mešate ga sa ljubavlju i posvećenošču potražite stručnu pomoć – za to ste zreli! Ozbiljno!

    Savet br. 4 – Deja vu! Sad ste u vezi i šta sa tim?

    Čak i ako je toliko loše, još ne morate da gnjavite prijatelje.
    Niste poslušali moj prethodni savet i sada ste u vezi u kojoj se ta druga osoba sasvim dosledno vašim očekivanjima pokazala kao kretenski seronja (što je od one u prethodnom primeru razlikuje jer ova pretpostavimo to i jeste, mentalni ili fizički nasilnik recimo). Izneverio je u onome što je za vas najbitnije ili bar u vrhu liste prioriteta poželjnih postupaka. Osnovni instinkt preživljavanja nalaže vam da se sklonite odatle, što dalje, što pre! Ukoliko pak posedujte sumanuti nagon za atodestrukciju, a mešate ga sa ljubavlju i posvećenošču potražite stručnu pomoć – ne gnjavite prijatelje time – oni vam ne mogu pomoći jer vi sami ne želite sebi da pomognete, da je suprotno do sad bi pobegli! Ne treba vam odbravanje širokih narodnih masa da bi ste znali da li se zbog nečega što radite osećate dobro ili loše.
    Pogledajte duboko u sebe i poslušajte osnovni nagon za preživljavanjem on će biti u pravu čak i kada vaše srce nije.

    Savet br. 5 – ULTIMATIVNI SAVET PROŽET VEKOVNOM MUDROŠĆU – O ljubavi i svemu ostalom

    Ljubav nema alternativu, niti meru, niti pravilo – vi sada ne znate šta je ljubav (inače ne bi čitali ovo uputstvo) i sigurno nije to što mislite da jeste. Ali znaćete da jeste ljubav ako vidite da ne postoji druga osoba sa kojom bi sve što radite moglo bolje, ako nemate dilemu ili pregovore oko toga ko koliko daje, a ko koliko uzima – emocionalno, finansije su druga stvar! i ako vidite da ste kao par samodovoljni u rešavanju svojih problema jer za sve, ali baš sve što predstavlja problem, uspevate da nađete rešenje kroz razgovor. Ne gnjaveći svoje prijatelje, rođake, nedužne kumove itd...
    U svakom drugom slučaju ukoliko tražite ljubav, a nemate gore navedeno - brišite odatle i nastavite da tražite. I NE! Znate već šta... MOŽETE VI TO I SAMI, a sa prijateljima podelite radost postojanja i poneku turu u kafani!


    Nina Stefanija Blažević