Apr 27, 2012

Rebusi

Nagradnaaaaa igraaaa, rešite rebuse:



1)





2)







Čekaju Vas vredne nagradeeeee !!!


Reket za reketiranje dugova




Devojačke gaće





Bioenergetska kartica Alan Čumak, bol kao rukom odnešena








montaža: Aljoša Tomić  ideja: Nikola Oravec

Apr 19, 2012

Rakije od društvenih mreža



     1. Fejsbukovača – pravi se od prezrelih lajkova, koji se sakupe i destilacijom dobijemo 45% vol. ovog društvenog pića. Ispijanje istog podstiče neobjašnjivu veselost, beg od velikih tema (tipa smisla života), čak i nesanicu. Izuzetno dobro za socijalne kameleone.
      2. Gmailovica – nikako te treba bacati pročitane emailove, jer se od njih može napraviti vrlo dobra prepečenica. Gmailovica je 50% vol. čiste digitalne rakije, koja krepi telo i opija dušu, a mamurluka nigde. Poželjno je uzimati kao narodnu medecenu.Takođe, ujutro, uz digitalnu kafu i slatko.
    3.    Skypovača – od gnjilih smajlova koji se pažljivo odaberu nastaje ovaj čudesan napitak, u kojem uživaju sva čula. Ima 45% vol. sjajne ushićenosti, neprekidne nervne stimulacije, budnosti. Za aktivne ljude koji su ljubitelji dobre kapljice.
    4.   Twitterovača – fina, ne suviše zahtevna i vrlo pitka rakija. Destilacijom odbačenih tweettova, dobija se 40% vol. slatkog pića, umilnog poput cvrkuta ptičica. Ne žeže poput ostalih rakija niti opija tako žestoko, ali kad se pretera ume i ona da povuče na zemlju. Popularna u svakoj situaciji, da umirujućim tonom zacvrkućete.

tekst: Nikola Oravec  montaža: Dragan Brusin

Apr 12, 2012

Bojan Samson - Pesme


Bulgakov je uvek u modi

(Apokaliptični sonet o nečistoj savesti)

 Došao Vođa u goste vrlom književnom klanu:
 Kritičar-papiga poslan na doškolovanje,
 stihoklepac pedofil na prevaspitavanje...
 Svako je krunisan prema usvojenom planu.


Dopunski Čas anatomije uskoro počinje,
za umorne, jalove pisce, sujetne, dokone:
neka vas beživotni stihovi sada progone,
neka vas demoni nemuštih priča strasno kinje!


Niko pobeći ne može tom prevejancu starom:
ni urednik časopisa, trulom kompromisu sklon,
čak ni izdavač, što od pesme kintu više voli.


U toj bandi literata nastade pakleni lom:
dok se u odajama nespokoja ruši tron,
jaucima, vašar pajaca za oprost moli.


Ljub u bulj

Na ljulji volim ljulj.
Zato me boli bulj.
Uzeo sam mulj
I namazao žulj.


Sada me boli zub.
Na živaca sam rub.
Daj kalodonta kub.
Higijene sam ljub.


 

Lela iz osmog 2 ide na koncert

Van Gogha


 Hajde Đule, pokloni nam bis,
i pošalji folirantski kiss!


Onda zapevaj Noćas te neko ima,
pa uvali jeftini pathos ljudima!


Dok estetski nivo neprestano tone, 
koga je briga za buđave fazone?


Bojan Samson

Apr 7, 2012

Sveži burek sa jogurtom!


Ustala je, bilo je divno prolećno jutro. Popila je kafu sa sve šećerom. Ubrzo potom, izljubila je kera, mačku, papagaja, kišnu glistu, babu, dedu, komšinicu Stanu, komšija Simu, a zatim mamu i tatu. To je bio njen dan, padala je sa stepeništa od veselja, spoticala se o vlastite noge, skakala u vis i lupala glavom o plafon. Izbila je, usled padova i udaraca, dva zuba, najela se zelenih paradajza, zatim se bulimično izbljuvala. Onda je svima saopštila srećnu vest!
Otac je zbunjeno vezivao brkove u čvor, a majka je vriskala od sreće. Odvela je u kuhinju, i rekla da svaka žena mora da nauči da skuva kafu, pasulj i ispeče palačinke. Njih dve se zatvaraju u kuhinju, gde provode po nekoliko sati, dok ona nije naučila da skuva savršenu kafu sa ukusom zemlje, dok nije naučila da skuva pasulj sa barenim pepeljarama, dok nije ispekla palačinke filovane jarećim belim bubrezima. „E, sad si prava žena“, reče joj majka i nabere joj maslačka, deteline i lucerke. Običaj je da mlado devojče izede ove travke, kako bi stupilo u ženski svet, kako bi prošlo inicijaciju i bilo prihvaćeno. Ako devojka pak ne uspe, mora se ritualno okupati u sirćetu, napuniti usta belim lukom, i da nosi specijalne tampone od koprive nedelju dana. Tek posle toga treba ponoviti postupak jedenja travki.
„Naša malecka je uspela!“ – viče ponosni otac. Otac joj potom ritualno maže kosu marmeladom od kajsija, što simboliše želju za mladošću i vitalnošću, a dobro je i umesto balzama za kosu. Majka donosi poseban stezač za tur, koji je koristila ona, pre nje i njena majka, i njene majke majka itd. U ovu spravu se namesti tur, pa se zatežu točkići do željenog guznog obima. Nosi se oko mesec dana. Takođe, majka joj polaže obloge od balege na grudi, jer oni poboljšavaju rast tek napupelih devojačkih trešnjica. 


Sa svojim drugaricama, na plaži, ona je sada drugačije gledala dečake koji se šetaju pored njih. Oni prolaze i bacaju joj pesak u lice, a ona se smeje hahaha hehehe, ko luda na brašno. Šalje im poljupce, jer oni obraćaju pažnju na nju, nije to mala stvar zavodljivo namigivati svim tim dečacima. Jedan od njih joj bere svoj pazušni busen i pruža u ruku. Ona se stidljivo smeška. „Hvala ti, ovo je tako lepo i pažljivo od tebe“, reče ona i samo što ne zaplače.
Svoj prvi krvavi uložak ispresovala je i stavila u herbarijum. Radosno se hvalila u razredu. Razred je zapevao u njenu čast, po horski. Kao kad je rođendan, počastila ih je ručno pravljenim grudvama od šećera. Učiteljica je pogledala njen herbarijum, na šta se devojčica vrlo rastužila. Naime, nije ni primetila razliku. Za učiteljicu je njen prvi krvavi uložak bio neka egzotična biljka. „Koja je ovo vrsta? A gde si je našla? Jel to endemski relikt?“ Devojčica se rasplakala.  Bilo joj je tako teško! Njene suze su sijale kao nikad pre, i salinitet suza je bio drugačiji. Nekakvo okeansko osećanje ju je preplavilo, u kojem je okeanski plakala a njene su suze natapale mora, širile poplave, plavile sve obale.

tekst: Nikola Oravec  ilustracija: Aljoša Tomić

Apr 4, 2012

Sprženi led


Gledam emisiju na History kanalu iz astronomije. Spiker veoma prijatnog glasa prenosi saznanja do kojih su došli veliki umovi obučeni za posmatranje neba i objašnjavanje onoga što tamo primete. Kažu moćni šamani da će za koju milijardu godina naše Sunce umirati i u stadijumu Crvenog džina najverovatnije progutati Zemlju. Pitam se, koga to uopšte briga, kada će život na Zemlji prestati da postoji davno pre nego što užareno jezgro fuzije helijuma u ugljenik i kiseonik sa omotačem koji premašuje svoju početnu veličinu i do trideset puta uopšte dođe do opustošenog kamena koji besmisleno rotira oko njega?

Kažu i da Zemlja ima šanse da preživi ako se udalji od Sunca usled slabljenja njegove gravitacije tokom crvene smrti, iako bi i dalje bila isuviše blizu toploti da bi život na njoj opstao. Sugerišu selidbu na Mars, koji je taman dovoljno daleko da bi u to vreme postao useljiv. I kada Sunce dođe u stadijum Belog patuljka, na Zemlji će biti toliko hladno da će život moći da opstane samo ispod kore dubokog ledenog omotača, u sloju tečnog okeana, u blizini podvodnih vulkana, zbog temperature i mogućnosti korišćenja energije nekim sistemom, zaboravih mu ime. Samo mi nije jasno na koji su život mislili, onaj koji je nestao još pre vremena Sunčeve crvene smrti, ili onaj koji se preselio, u najboljem slučaju, na Mars, pa se zbog nostalgije za koji milion godina vratio na Zemlju?

Slične nedoslednosti i nelogičnosti koje su šamani izneli u vidu teorija (a to je, valjda, očekivano, i Pitija je govorila u zagonetkama) navele su me na razmišljanje o brojnim, opet, sličnim, ne baš preterano smislenim potezima naše, zemaljske, civilizacije. Naime, setih se one misije, kakosezvaše, koja je poslata u svemir kao vrsta vremenske kapsule, svedočanstva o postojanju naše civilizacije, koja, između ostalog, u svemir nosi i Bahovu muziku. Pitam se, da li smo uticali na svemirski muzički ukus? Ili smo, možda, poslali taj signal koji je, nekim čudnim, paralelnim putanjama i dimenzijama dospeo do Zemlje u doba kada Bah sedi za svojim orguljama i doživljava stvaralačku krizu? On je verovatno mislio da čuje anđele, ali sam prilično sigurna da, kada bi se potrudili, gore pomenuti šamani bi pronašli način kojim bi objasnili prijem zvučnog signala i pre postojanja radio-stanice. Uostalom, gledajući razvoj civilizacije i tok kojim se trenutno kreće, ukratko, uočavamo tendenciju ka pojednostavljivanju pisama i znakova uopšte, što najbolje oslikava recimo poetika postmodernizma i kompjuterske ikonice, i nameće nam se zaključak da mi zapravo pojma nemamo šta su sve Stari Egipćani znali i kako su došli do tih saznanja. Možda im je došapnula sama vasiona kroz neku pukotinu među dimenzijama?

Budući da sam dosta dugo sedela nad praznim papirom u stvaralačkoj krizi bez intervencija iz druge dimenzije, tj. budućnosti koja bi mi se odande obratila, sklona sam da odbacim tu ideju i batalim pisanje kad već nemam inspiraciju. Mada ću, za svaki slučaj, u etar poručiti Morisonu da ga volim, pre nego što odem na spavanje.

Albina Milanov