Dec 26, 2012

Hermesov Bestiarium nastao iz njegove glave iliti Historia monstrorum


Psihopatak (Anas Psychosus)

Bern Physiologus, IX vek: životinje u koje se psihopatak preobražava, u skladu sa četiri elementa




Prema drevnom leksikonu životinja, Stratosa iz Kirene[1] - stanište psihopatka nekada su bili južni delovi Male Azije, a danas se on nalazi samo na malom području Blaženih ostrva u Atlantskom okeanu. Ćudljiv i zanimljiv je ovaj primerak kojeg je Priroda rukovodeći se proviđenjem stvorila.
Ovaj stvor menja svoju ćud u zavisnosti od toga čime se hrani. Kako se hrani biljkama koje u sebi sadrže opijate, on je menja u zavisnosti od njih. Psihopatak je ipak po najmanje patak.
Čuveni fisiolog Empedokle[2] hvalio je ovu životinju, jer je ona na najbolji način potvrdila teoriju o četiri elementa. Kad psihopatak pojede lišće biljke koke, počinje da riče i maše pandžama, dobijajući pruge po telu kao tigar. Ako pojede kojim slučajem stabljike indijske konoplje, umiri se i uspori, verući se po drveću kao lenjivac. Kad pojede par čaura maka, preobrazi se u kozu, počinje da mekeće i pase travu. Ako se najede gljiva ludara, skače u vodu, pliva i postaje riba. Empedokle je uočio da ova životninja je poput sfairosa, jedinstvenog oblika četiri elementa: vatre(tigar), vazduha(lenjivac), zemlje(koza) i vode(riba). Psihopatak je na taj način poslužio kao egzemplar Empedoklovoj fisiologiji.
Ova životinja se retko kad ponaša kao patak. Ponekad kvakne, poleti ili pliva po površini vode. Mnoge patke ga izbegavaju, jer u njemu ne vide pripadnika svoje vrste. Ni on njima ne prilazi, iako uočava da im je sličan. Ali, zato se jako dobro uklapa u čoporu tigrova, lenjivaca, u stadu koza i u jatu riba. Nijedna grupa ga ne odbija, iako primećuju da im ne pripada. Razvio je tako dobru mimikriju da se prosto stopi sa grupom.
U svom jedinom kriptozoološkom delu[3], u kojem raspravlja o magičnim životinjama, Paracelzus, oslanjajući se na antiku, veli da je psihopatak živi primerak igre elemenata zemlje, vazduha, vode i vatre. Magijska moć psihopatka je zapravo u tome što se ne zna u čemu je njegova moć. Mnogi su lovili psihopatka, ne mogavši da to odgonetnu. Tako njegova moć ostaje tajanstvena, večna potraga, težnja za spoznanjem elementalnih snaga. Neki, poput Paracelzusa, smatraju da ko otkrije način na koji ova životinja sjedinjuje elemente, postaće veoma moćan mag. I sam je jednog psihopatka držao u kavezu. Kako ove životinje vrlo slabo podnose zatočeništvo, one udaraju glavom o rešetke kaveza do smrti, odbijaju da uzimaju hranu i vodu, i ubrzo ginu. Tako tajna o elementima ostaje skrivena.
U savremenoj literaturi, Bernard Heuvelmans u knjizi „Na tragu nepoznatih životinja“[4] uočava da je psihopatkova mimikrija najčudija od svih mogućih. Naime, mimikrija ima određenu ulogu u opstanku: da bi se smanjila ugroženost i opasnost po život, ili da bi se povećale šanse za mogućnosti opstanka. Dakle, ili je to radi odbrane ili radi boljeg i uspešnijeg lova. Međutim, psihopatak niti ima prirodnih neprijatelja, niti je predator. Njegovo meso životinjama je neukusno jer oslobađa težak i užasan smrad, kada mu se pusti krv, te njegovo imitiranje drugih vrsta ne služi za odbranu. Kako se hrani biljakama opijatima, on nema nikakvih pretenzija da lovi. Ne postoji odgovor zašto to radi.  Psihopatak je mimikriju uspeo dostići na najviši stupanj – on mimikrira da bi se mimikrirao.


[1] Στράτος ΚυρηναικόςΠερί ζωα φάρμακεια (Stratos Kirenjanin – O životinjama koje uzimaju lekovita sredstva, prim. Hermes Bogočastivi).
[2] u delu Περί φυσεώς ( O prirodi, prim. H.B.)
[3] Paracelsus – Animalia magica
[4] Bernard Heuvelmans – Sur de la piste des betes ignorées 1955.


ilustracija: Ajoša Tomić   tekst: Nikola Oravec

Dec 19, 2012

Pismo Deda Mrazu




 Dragi Deda Mraze... ovaj... Šefe, 

svi smo svesni toga da se novogodišnji praznici približavaju nesmanjenom brzinom, skoro jednako iznenađujućim intenzitetom kojim sneg ume da pada ovih dana, iako je Decembar! Ja sam nakon dugog razmišljanja odlučila da Ti saopštim, u skladu sa dobrom tradicijom evropskih vrednosti i poslovnom etikom koja se ovde kod nas praktikuje, vekovnom borbom žena za emacipaciju i ljudi za ljudska, a radnika za radnička prava i da se sasvim asertivno, jel' kako je to u trendu, zauzmem se za sebe i nabrojim deset dobrih razloga zašto Baš Ja treba da dobijem Novogodišnju Povišicu! 
Ergo:

1. Idu praznici, kao što rekoh, vreme je darivanja i obitavanja za slavskim trpezama, treba nositi poklone užoj i široj rodbini i prijateljima. Pa šta misliš kako će da me gledaju ako im samo i na slavu odnesem isključivo kafu i vino i to neko jeftinije jer mi je skuplje isuviše skupo kad se pobroje svi kod kojih treba da odem i kod kojih sam već bila?! Pa treba u tu slavsku kesu staviti i koju sitnicu, lep slanik za domaćicu, na primer, jedan dobar vadičep za domaćina, bar čokoladu, ako ne po 10 evra za klince! Ja imam dva sestrića u najgorim godinama, jel' pred rođenim da se brukam?! Nova Godina i Božić traže poklone za sebe, bar najbližima da mogu da obezbedim poklone u protivrednosti onoga što želim da dobijem za uzvrat. Ne prelazi doduše, sve to moje 200 evra - ono što očekujem da me darivaju do rođendana.

2. U celoj toj gunguli i moj rođendan je blizu, pa red je da i ja sebe jednom počastim, da znam da sam čovek, ispunim si jedan davni san, il' dva. Stalno se nešto stišćem, odričem, da ne kažem seci dupe - krpi uši, vazda!

3. Onda, svi ti kod kojih idem doći će i oni kod mene. Šta misliš, da će proći sa kafom i rakijom? A sok, a kolač, o prasetini kad post prođe da i ne govorim! A i to posno što se sprema, pa stvarno, ni to nije jeftino, pa posno, pa vegansko, pa mrsno, a sve mora da bude obilato, da ne misle gosti da hoću da ih iznurim gostoprimstvom, pa se još i uvrede! Treba mi posle da se po rodbini priča, da sam takva i takva, a prijatelji da me obilaze u širokom luku, kad ni za osnovnu pijaku ne mogu da skrpim... kako ću im sutra nešto više učiniti... i šta ja onda od njih sutra da očekujem da mi pomognu?

4. Najveći hrišćanski praznik je na pomolu, pa trba u crkvu otići i ostaviti koji dinar za spas duše, treba sveće zapaliti, al ne one tanke, one deblje, da preci na drugoj strani sigurno prime poruku da mislimo o njima i mi što ovde ostadosmo. Da dam neki prilog o Badnjaku tek da mesto za sedenje osiguram u narednoj godini. To će me sigurno učiniti boljim čovekom jer češće ću u hram Božiji nailaziti kad znam da mogu tamo i da posedim, opustim se, uspostavim tu unutrašnju vezu natenene.

5. Dolazi vreme sniženja i rasprodaja, je l' treba ceo svet da se otima u buticima i žene da se čupaju za kose oko nekih farmerica sniženih sa 10000 na 9500 dinara, a ja da stojim i gledam po strani, da se pravim kao nešto gledam, foliram se da ću kupiti dok se trudim da mi prodavci ne uhvate pogled i upitaju kako mogu da mi pomognu. Ne možete vi meni pomoći dobri ljudi, niko meni ne može pomoći ako mi moj predobri šef ne da povišicu za Novu Godinu!

6. U centru će sada oni vašari sa rukotvorinama i halvom, i onim slatkim svilenim bombonama što baš i nisu nekog ukusa, ali svi vole da ih kupe jer su starinske i time i bolje od svih što danas imamo. Pa je l' da se i bombona odreknem, Tradicije što su i moja majka i baba kupovale i što je svu decu radovalo, mene danas da ne raduje? A biće tu i svih tih umetnika - zanatlija - ja sam oduvek želela da podržim umetnost i umetnike, treba kupiti po koju sitnicu i kod tih ljudi, pa ne stoje oni džabe napolju i smrzavaju se, oni pokušavaju svet da oplemene svojm proizvodima koji nisu ni skupi kad se uzme da su ručni rad i zanatskim umećem isprepleteni, sa ljubavlju utkani u svaku poru dela koje se ovaplotilo da bi prenelo poruku o ljubavi i miru za čije propovedanje nema boljeg vremena u godini od ovog. A u centru vazda, a za vašar pogotovo, tu su i oni prosjaci i prosjačići, pa moram nešto krupno imati kod sebe, da kad pazarim sve ovo što nabrojah, ostane i nešto sitno što ću njima milostinju udeliti, ni oni više ne uzimaju perec, samo gotovinu traže!

7. Takođe, kad smo već kod milostinje i dobrih dela, a kad je bolje da si dobar, nego o Božiću, uvek sam želela da spasem jednog pandu i kupim jednu zvezdu sa svojim imenom, pa nije to neki luksuz, to sad može povoljno preko interneta časkom, a korist je višestruka. Zauzvrat pored moralne satisfakcije koja i tebi sleduje jer je zahvaljujući Tebi jedna takva stvar omogućena stajaće i priznanica da smo spasli pandu, pošto je uramim i stavim na zid u kancelariju, naravno, govoriti svi kako naša firma ima divne ljude uvećane ekološke svesti, ali i naglašenog osećaja društvene odgovornosti, jer evo ja pristajem da tu svoju zvezdu ostavim u potomstvo, da jednom kad postane planeta, bude novi dom generacijama dobrih i poštenih ljudi koji na ovoj Zemlji neće ništa moći da imaju, ako ih ne utaba evolucija do tad.

8. Sam Doček Novaka nisam ni pominjala, a valjalo bi se! Svaku godinu ja čekam kući svojoj ili tuđoj i sve se nešto izvlačim kad me zovu negde, ko fora to je bez veze i mainstream ići negde, kao gužve, narodnjaci i ostalo, a ustvari kad pomislim šta sve moram da priuštim od rezervacije do štras haljine, lepo mi muka dođe i pre nego pomislim na to da ću na švedskom stolu morati da se otimam za poslednji zagoreli krompirić i ćevap sumnjivog porekla. Ma, zato mi ovako i ide, kažu kako ti je te noći tako je i cele godine!

9. Ta skromna povišica učiniće da budem Potrošač, da dam smisao postojanju svih tih agencija kojima se možeš žaliti na svetski bofl kojim nas ovde zatrpavaju kad jednom već možeš da ga priuštiš i konzumiraš. Kako da se borim protiv globalizma koji utemeljen u kapitalizmu proždire svet i male, ali dostojanstvene nacije poput naše ako se prethodno ne obanjam u kadi toplog Neskvika i ne obložim Svarovskim kristalima i ušetam u recimo, Pradine čizme u kojim će mi noge smrdeti gnusnim kapitlaističkim smradom znojavih i zagušljivih azijskih pogona koji će me na tu borbu potaknuti?

10. Konačno, Šefe, daj mi povišicu i dokaži da mene od svih radnika najvećma voliš, ali i poštuješ! Više mi je pun k***c tih spekulacija o tome da li ti se i koliko ulizujem, i da li smo i koliko dobri. Znaš kako je, ljudi pričaju... Ja sam za tebe vazda mislila da si dobar čo'ek i da našu firmu nezaustavjivo vodiš putem progresa, a za to ti trebaju ljudi koji će ti pomoći, ljudi kao ja koji će uvek biti tu da ti se iskreno dive, obožavaju te bodreći te u svakoj prilici glasnim navijanjem, pogotovo na sastanku radne zajednice. Ja znam da si dobar čovek, sad još smao to i da dokažeš. Znaš i Ti da sam Ja dobar čovek, i da ničeg drugog nije, učini da jednom dobri ljudi dobiju šta ih sleduje, recimo svakog od njih ono što sam sebi najbolje poželeti može, a u mom slučaju to je povišica.

Eto Šefe, to su moji Razlozi. Nadam se da uviđaš opravdanost i preku potrebu koje su me navele da baš sebe kandidujem za povišicu. Možda će ti zvučati neobično što nisam koristila standardne klišee kojima ti svi masiraju mozak o tome koliko su dobri radnici, kako su pravi timski igrači, spremni da ostanu kad je potrebno i prekovremeno i koje motiviše duh firme i vrednosti koje ova svojom praksom afirmiše, ali Šefe, ja mislim, rad je nagrada sam po sebi i u večitom savlađivanju i unapređenju sebe kroz radne zadatke ja nalazim i motivaciju i nagradu, povišicu tražim iz čistog luksuza, jer hoću da živim i ne mislim. Ne treba meni novac za moj rad, meni novac treba da bih uživala u zemnom obilju koje mi je ovako uvek samo nadohvat ruke i da bih, na dalje, u miru duhovno rasla ne brinući o tamo nekim materijalnim dobrima.


U potpisu,

Svoje.Ručno.

Nina Stefanija Blažević

Dec 14, 2012

Podela mesoždera


          U poslednje vreme ljudi postaju svesniji važnosti pravilne ishrane. Načini na koje se hranimo su postali upitni zbog sve većeg broja bolesti koje dolaze zbog neumerenog ili krivog načina odabira namirnica. Širenjem znanja uspevamo da prebrodimo zablude i drugima otvorimo nove vidike i načine na koje mogu preoblikovati svoje živote.

          Sve više se u obzir uzimaju saveti doktora i nutricionista i jedna vrsta otrežnjenja je na delu: ideja da čovek svojim načinom prehrane utiče ne samo na svoj kvalitet života, nego i na svoju životnu sredinu.Tako se ljudi opredeljuju za "prehranu po krvnim grupama", vegeterijanstvo ili veganstvo i o ovakvim izborima se danas može naći sasvim dovoljno informacija, ali informacije koje su bile van saznajnog konteksta (i koje se, tako, retko nađu u središtu diskursa) su upravo one koje nam ukazuju i na bitne razlike u danas, još uvek, najvećoj prehrambenoj grupi na svetu - mesoždrerima. Predstavljamo Vam deo studije koja ima za cilj da približi i, radi boljeg razumevanja, objasni i ovu grupu:
         
Četvoronožački mesožder je verovatno najprepoznatljiviji primerak mesožderne grupe i često se po njegovom izboru jela identifikuje čitava grupa. Ljubitelj je ovčetine, jaretine, kravetine, ali ponajviše preferira krmetine. Voli da dinsta i špikuje, a osobito zadovoljstvo mu zadaje nabadanje na kolac. Stari je prijatelj vatre i koristi je prilikom svake mogućeo brade. Muzikalan je, druželjubiv i voli da deli svoje jelo sa srodnim mesožderima.

Gravitacioni mesožder se nalazi na razini između četvoronožačkog i letoždernog mesoždera. Zadovoljava se umerenim količinama mesa. U stanju je da vari i veće i izuteno male, kao i domaće i divlje mesne primerke, ali se uvek drži dobro poznatog mu rejona.

Letožderni mesožder je elitista u svojoj grupi. Ne spušta se na nivo četvoronožačkog i uživa u raritetima. Ima afinitet prema jarkim bojama, ekstravaganciji, aritmičnosti, i uglavnom su njegovi izbori nedostupni drugim mesožderima. Ne pati od holesterola, a prilog- kako ih sam naziva - "obrocima" su mu rafinirana pića dugog vrenja ili vrhunske obrade.

Udičavi mesožder (poznat i kao Kostoprebirajući i Brčkasti) je najhladnije krvi. Odmeren i staložen sa neusiljenom smirenošću pristupa svakom svom jelu. Voli da prstima čapka meso sa kostiju i to radi veoma studiozno, pa je u njega najveći procenat iskorišćenja biološkog tkiva.


Sl.1 Trčka-klapara skala odnosa među mesožderima


Pored ovih, najčešćih podela, gore pomenute još delimo u dve podgrupe, a to su Mesoodgajački i Lovni mesožder.

Mesoodgajački je onaj koji ekonomiše i profitira od uloženog truda, vremena i volje u paradoksalni ritual hranjenja svoje hrane. Bez obzira na prilike koje ga okružuju uvek je siguran da može da izgura hladne zime i sušna leta. Nezamenljiva je karika u funkcionisanju lanca mesoždera.

Lovni mesožder je lešinarski nastrojen. Njegova egzistencija bi bila dovedena u pitanje da se ne oslanja na produktivnost i poriv za samoodrživošću mesoodgajačkog mesoždera. Pokretan i brz kao i njegova hrana, koja sadrži gomilu dodataka u vidu aditiva i priloga.Više se uklapa u urbani stil, koji ga čini podložnim soli i šećeru.


Dragan Brusin