Feb 17, 2017

Puna bara malih krokodila




 Izdavačkoj redakciji...

Izdajte me, slobodno me izdajte!
Izdali ste i mnogo gore od mene,
u velikim i malim tiražima,
izložili ih oku javnosti, policiji ukusa,
zaveli ih u kartoteke,
fotografisali i numerisali

Izdajte me, vi šarenoglavi čuvari
trošnih cigli i maltera
o, čuvari tabaka i recikliranog papira!
Zar se moje reči ne mogu smestiti
na sve te stranice, zar moje reči ne zaslužuju
barem jedno posečeno drvo?

Zar sam ja najgori?
Zar ja jedini neću biti zaveden u bibliotečke kataloge,
čitan i propitivan od strane kritičara, novinara, publike?
Ubacite me u diskurs!

Zar ja ne smem da se širim
po knjižarama, književnim večerima, štampi?
Tako bih želeo da mlađane devojčice
pričaju uz strasne uzdahe o mojim knjigama,
da dečaci moje stihove koriste kao sredstvo
za flert i snošaj

Kako bih voleo da
slasno i podmuklo kvarim
i nadahnjujem omladinu!

I zato vam kažem:
izdajte me, izdajte, prodajte me masi!
Kucači, štampači, slovoslagači, knjigovesci!
Za društvo spektakla ja sam stvoren!





Prokleto poreklo


Jaranice, jaranice,
jaranice, jaranice,
ko te dira
ispod suknjice?

Draga, lepa si
kao masovna grobnica

Jao, ajde uđi, uđi!
Nemoj da čekaš, uđi!
Uđi, nemoj da stojiš pred vratima!

Ona: Najvažniji su sreća i osoba

pod 1. Sreća: stanje bez ikakvih
ružnih misli; nije važno telo,
važne su misli

pod 2. Osoba: biće koje ima
svest o sebi

Ja: Ah, ti si tako inhibirana,
da si prosto seksi!

Vruć lebac iz furune,
to ne mogu da pipam

Gomboce od šljiva,
još su tople,
umočene u prezlu

Bila je tako hrabra i odvažna!
Požrtvovano je primila
tri metka...
Slava joj!

Haj nek se čuje, čuje,
haj nek se zna
da je mlada partizanka
bombe bacala!

O, miseri Catulle!

Jesi li ti nekad ženila brata?
Ajoj, kako da nisam,
i sve sam vriskala,
jujujujujuju!!!

Sad ću da te okitim
pravom kitom cveća!

Muškarcu je najbolje
da sam sebi postane

brkata žena
















Pesma

drke rke krke
drke rke krke
drke rke krke
krke drke rke

drke drke drke drke
krke krke krke krke
rke rke rke rke
drke rke krke

drke rke drke rke
krke rke krke rke
drke krke drke krke
drke rke krke

rke drke krke drke
rke drke krke drke
krke krke rke rke
drke rke krke

drke rke drke rke
krke drke krke drke
rke drke rke drke
drke rke krke

drke rke krke
drke rke krke
drke rke krke
krke drke rke

















Ostarićeš Oravecu!

Ostarićeš Oravecu,
oglođi odmah
ostatke ove osrednjosti!

Ostarićeš Oravecu,
oksimoronski ogledi
ogrešće od
okoštalosti

Ostarićeš Oravecu,
od onanisanja,
onanisanja
otežalog otkrovenja

Ostarićeš Oravecu,
oboleo,
ohlađen,
otupeo
opevajući

Ostarićeš Oravecu,
odvajkada ometen,
odsutan,
odlaziš!

Ostarićeš Oravecu,
ohoooho!
ohoooho!
obori, obori!
ojsa, ojsa!
opa, opa, opa!



Nikola Oravec


Feb 10, 2017

Mirko i Ništavilo - Mirko i Sizif

prema kratkoj priči Ivana Tomića Mistera "Mit o Kamiju"

crta - Aljoša Tomić  
piše - Nikola Oravec, Ivan Tomić Mister


Feb 2, 2017

МИТ О КАМИЈУ


Ишао Албер Ками путем који се налазио у подножју једног високог брда и угледао велики камен, безмало стену, што се, очигледно, са брда скотрљао и зауставио на путу којим се Ками управо кретао.

Када га је добро осмотрио Ками засука рукаве и поче да гура камен са пута, узбрдо, стењући од напора који је улагао како би камен покренуо и закотрљао. Када му је пауза за топли оброк истекла Сизиф се вратио и на своје велико изненађење опазио Камија како се рве са оним каменом, његовим каменом.

"Значи човек данас не може ни на пишање да оде а да му неко не заузме радно место по ко зна којој рођачко-партијској линији!", грмну Сизиф, одлепи Камија као таксену марку од свога камена и заврљачи га, једним снажним, рукометашким замахом, далеко иза руба ове сторије.


Затим опљуну дланове и погура свој камен узбрдо, успут језиком опипавајући крљомке властитих зуба у потрази за заосталим комадићима паризера са сенфом или хлеба које је управо доручковао. Ниједном није помислио на жгољавог незнанца којег је затекао на гомили са својим каменом, као да овај нигде, осим у приповедачевом уму, никада није ни постојао.

Иван Томић Мистер