Proglas

ParaDocs – toalet za mozak, olakšaj svoje napete misli, i povuci vodu!
Anti-šabloniziranje celokupne umetnosti, ili šabloniziranje da bi se pokazala sva besmislenost šabloniziranja.
ParaDocs je mašina kojoj je pogonsko gorivo ludiranje, izvrgavanje ruglu, laž, falsifikovanje. Ona se time hrani i raste, deli se, rađajući male mašine koje rađaju male mašine koje rađaju još manje mašine, koje rađaju još manje manje mašine...
Paradocs je gomila nepovezanih točkića, od kojih se svaki vrti za sebe, ali svi pokreću mašinu.
On je tvoj ljubavnik, tvoja ljubavnica. On je taj koji će uraditi sve za tebe, ispuniti svaku tvoju želju i sa njime možeš raditi šta god hoćeš. Možeš ga izvrtati do iznemoglosti i u njemu večito pronalaziti smisao.
Prababa u podvezicama, pacov sa anđeoskim krilima, umetnička slika na kojoj je naslikana zelena šlajmara, Staljin kojem su brkovi prišiveni na dupe, žvake pečene na roštilju, mehaničke ruke koje mese velike ženske grudi, menadžer koji je prdnuo i istovremeno se usrao na sastanku firme, kiborg koji prodaje svoje telo za male pare, podgrejane pihtije, samuraj koji uzalud pokušava da izvede harikiri špenadlom, brkata Bogorodica, pile koje njače, gusle sa distorzijom, usisivač koji citira Kanta, skakavci sa amortizerima, pocepane gaće Vasilija Velikog, zombi koji peva „Odu radosti“, Miki Mausova glava puna dinamita, šibanje ameba, tralalalalaaa, en den dinu sava raka tinu sava raka tika taka... – sve je to Paradocs.
Stvaranje dokumenata, bez obzira na medij kojem pripadaju (tekst, video, fotografija, slika...), jedna mikroistorija radosti.
ParaDocs je sve ono što si ti, ako tebe nema, nema ni ParaDocsa!