Jul 24, 2012

Rebusi

Novi rebusevi, rešite ih:



1)

2)


Ako ikada rešite ove rebuse, mi ćemo Vas nagraditi vrednim nagradama:




češkalica za međunožje - olakšajte sami sebi!





postajete vlasnik kvalitetnog stajskog đubriva  


video-rekorder

ideja: Jelena Stanković              montaža: Aljoša Tomić

Jul 17, 2012

Dalijena i Bunjuelko - Šunjava halkidikijska mačka


   „Eno vidi, eno ga slepi miš“. „Tako je mali“, reče ona. U tom proleti jedan ogroman i sruši im kuću. Pod vedrim, aurora borealis, nebom se lakše sniva. Snoviđenja letnje večeri ih drmaju kao elektrošokovi, šteta štono stari kradljivac nije tu da vidi progres magije. Mesec sa kapsulom punom letećih francuskih cirkuzanata im maše levom rukom. Njih dvoje su snebivljivi kao lutalica sa originalnim predhitlerovskim brkovima pred ćoravom prodavačicom crno-belih ruža. Ispijaju provrela pića razni’ voćki i trava. Vrenje ih šopa u glavu kao privedenog u srpsku policijsku stanicu ažurni ispitivač u plavom. Mrena ljubavi na oči se navlači. U balončićima leži njihova nada.

    Kurtoaznim potezima izbegavaju temu. Gospodinčić sa monoklom evocira sećanje na sportsku povredu. Dama sa kamelijama o uhu priča o kafenisanju i raspravama sa drugaricama o garderobi. Letnje haljine ne idu na izvrnute zglobove. Prazne priče, nepresušno gorivo cikličnih pojava. Vrte se na vrtešci kao dete koje se prejelo sladoleda ili ćetene alve. Jaje vrišti da nastane. Krik njegov gubi se u vrpci društveno nametnutih obaveza.

   I tako muk. I romantike ne biva i ljubav se ne rasplamsava, već tinja kao vatrica zapaljenog, lepog, sela. Libido nabrekao i lupa po gvozdenim vratima. Vetar je publika koja gleda bajati pozorišni komad i zviždi akterima. Recesija na pomolu. Ispravljaju se procenti dati u prethodnom kvartalu. Bojazan od neuposlenosti. Iskrsavaju tužne slike sive ekonomije: buvljak i pohabana roba, jeftina radna snaga u prekomorskim državama. „Ne smemo se vratiti emotivnoj pirateriji“ misle u sebi.

   Pop bi ih venčao. Dva popa bi ih dva puta večala. More se uzburkalo, jer kamenčići žele da se međusobno trljaju. Ronilačke maske im stežu lica, kroz dihalicu im jedva ulazi dah. „O, da dah nije samo dah, već predskazanje unučeta koje ne mari za svoje bliže pretke i od njih samo na konto ljubavi osmehom mami keš“!

   Mačka se provlači kroz žbun, pred klupu njima na oči. Gladna je. Bacaju joj šunke sa senfom. Mačka se vrpolji, njuška, misli o tome kako je lakše biti morski pas, kako vodka nije rakija, kako je ona kralj, lopov i gad. Odbija da jede. Tanke svinjske niti će škoditi njenoj dlaci više nego slana voda kojom je poje. Ostaje šućmurava i zadrigla.

   Mrest meduza se oseća. Potentnost bogova se vidi po gustini pene. Čeka se režiser koji uz pomoć specijalnih efekata može od, relativno, lošeg scenarija i od nezanimljivih i istrošenih glumaca da stvori nešto što će se prodavati dobrom reklamom i centriranim marketingom do te mere da će opravdati iznos novca uložen u sam projekat. Ludački poduhvat kojem bi bradati jednonogi kapetan što juri belog sisara na kraj sveta pozavideo.

   Pesma pisana iz emocionalnih pobuda uvek je najslabija. Raskravi se i švajcarski sir u primorskoj noći. Konflikt se uvek pokušava prevazići konfliktom. Posle toga ostaje pepeo i jasna nivelacija neuspeha. Glasne žica ne funcionišu kako bi trebale. Ne slede misli.

   Pokušaj poslednjeg pokreta. Energija investirana u motoriku. Ms. se uzmiče. Nastaje opšte povratno trzanje. Prelazna epileptičnost. Sat se oznojio od naprezanja. Bruh baterije mu ne gine. Posluga ne može da promeni tok vremena. Dobila je slobodno veče usled izvrsnog vladanja i prebačene norme u brisanju prašine. Voz neće ući u stanicu.

   Barunica vraća svoj kontesni držaj leđa. U školi bon-tona su joj mnogim knjigama stavljenim na glavu stanje pršljenova doveli u red. Univerzum dobacuje svom gospodinu: „važno je učestvovati“. On se činovnički suzdržava da ne bi kinuo. Zna kako će kuloari reagovati na njegove geste. Retko se nađe volje da neko dobije popravni, lakše je koalizirati stvari. Ipak, nadrealizam ne trpi junaka koji se učašio na jedno mesto.
   Toplo je. Oči ne poznaju mir, a od bolnih rana neće još dugo zaspati.



Dragan Brusin

Jul 9, 2012

Baba Canina Medecena


MAMIN LEK®



 Šta je lek?
·        MAMIN LEK® za podmazivanje zadnjeg i prednjeg trapa vozila.
·        Sprečava nagla trenja.
·        Omogućava nesmetani rad klipova motora.
·        Za ubrzani prenos energije u mašini, bez oksidacije i korozije.
·        Pospešuje stvaranje glatkih površina.
·        Pogodan za podmazivanje različitih delova mašine i različitih mašinskih sklopova.

Upotreba
·        Naneti na kritične delove, podložne trenju, u zavisnosti od opsega opterećenja i temperature.
·        Količinu MAMINOG LEKA® prilagoditi u skladu sa mogućnostima vozila, u skladu sa voznim stanjem i kilometražom.
·        Ne preterati sa većom količinom, da ne bi došlo do neželjenog proklizavanja materijala.

Hemijski sastav
·        Čisti preparat, na biljnoj, vodenoj ili veštačkoj bazi.
·        U sebi može sadržati voćne arome.

Neželjena dejstva
·        Proklizavanje materijala.
·        Nagli gubitak ravnoteže, ukoliko se previše koristi.
·        Masnoća koja se teško skida.
·        Nestabilnost prilikom vožnje usled previše doziranja.

Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i mašinama
·        Ako MAMIN LEK® koristite u motornom vozilu, obavezno isključiti motor.
·        Može dovesti do diskordinacije pokreta, tako da se ne preporučuje prilikom upravljanja vozilima i mašinama.

Način izdavanja leka
·        Može se izdavati i bez lekarskog recepta.

Čuvanje
·        Čuvati na hladnom i tamnom mestu, daleko od dece.
·        Držati odvojeno od jestivog ulja.

Rok upotrebe
·        Utisnut na ambalaži.



Proizvodi:
Baba Cana Medica®
Venerinog brega 8
69 000 Donji Pičkinci
Srbija


 ilustracija: Aljoša Tomić           tekst: Nikola Oravec

Jul 1, 2012

Paprikaš od filozofske Želje




Kakva čudna skupina filozofa! Kakvo zanimljivo društvance kojeg povezuju nepoznate namere! Kako su se našli u ovoj svečanoj pozi za fotografisanje? I, istovremeno, mogli bismo reći, nekako ova poza otkriva da je čitav skup jedna sklepana grupa, jedan komedijaški geg. Odrastao čovek sedi kao dete u krilu Božić Bate, na podu je jedan zbunjeni pomoćnik i jedan brkati koji znalački gleda u velikog dečjeg superheroja. Iza njih, ozbiljna figura sa brkovima nalakćena na nečiju bistu-glavu. Zaista, smešno deluju i prednji i zadnji plan slike[1]. Sanjalački pogled čoveka sa naočarima, dok sedi u krilu očigledno lažnom Božić Bati, koji nije dobro ni svoju bradu zalepio. Nalakćenost brkatog čoveka na bistu takođe mami smeh, kao da je autoritet i svečanost čuvene glave nešto što treba zanemariti, nešto što može dobro da posluži kao oslonac umornoj ruci, šeretskom opuštenom stavu.
Možda ste prepoznali (ili ne) lik Mišela Fukoa, koji sedi u krilu Hansa Georga Gadamera -Božić Bate, zatim Rolana Barta i Martina Hajdegera kao patuljke-pomoćnike i Fridriha Ničea koji je nalakćen na Aristotelovu bistu. Ko ih spoji tako, kako i zbog čega? I zašto u ovoj pozi, u ovakvom kontekstu? Dosadna filozofska pitanja o poreklu, koja se nekako ne mogu izbeći, koliko god želeli da ih izbegnemo. Ali, jednostavno, ovde pitanje porekla izostaje. Oni igraju uloge koja su nastale kao ideja jednog diplomskog rada[2]. Tu su im date uloge, koje oni izvršavaju, kao u pozorištu. Ali, šta je ta igra, zbog čega je pokrenuta? Opet, pitanja koja su izlišna: ne treba razloga za to, iako pitanja nisu potpuno pogrešna, ali ne možemo odgovoriti na njih na način klasično-filozofski, kao pitanje o poreklu. Mada podseća na poreklo, Želja je nešto što upravo odvaja od porekla-ona želi da se beskrajno širi, umnožava, račva, da joj se izgubi trag, da beži od ustaljenih odgovora, od jedne institucije ispravnog, tačnog i konciznog odgovaranja. Dakle, mi smo takoreći jednom nogom u metafizici porekla, a drugom nogom u Želji samoj kada želimo da odgovorimo na pitanje, istovremeno želeći da ostanemo verni smislu i istovremeno se gubeći u ne-smislenom, u jednom ponovnom postavljanju pitanja, u nejasnosti i zamršenim putanjama.
Nisu li upravo ovi filozofi u posedu jedne filozofske Želje? U posedu Želje jednog autora koji ih je spojio, sklepao da budu zajedno, Želje koju možda prate i zajedno, ali ne u smislu da se svi na različite načine slivaju u jednu istu reku (Želju), nego da prepuštajući se toku oni prave mnoge rečice, slivove, jezerca, bežeći jedan od drugog. Kao da  njihova zajednička slika, gde su napokon spojeni u jedan kontekst, želi da se raspadne na gomilu različitih Želja.
Kako se to oni povezuju i odbijaju? Gotovo erotski momenat, koji ih drži na okupu, ali u stalnoj napetosti, ovu filozofsku bratiju. Naime, niko od njih ne može se pomiriti sa drugim u vlastitoj filozofiji, nikakvo dijalektičko izmirenje među njima nije moguće, mada se u kontekstu slike drže zajedno. Maleni Fuko bi da želi, kao dete je u naručju velikog Gadamera, koji mu kaže: “Šta želiš od Božić Bate, moj mali dečače?” Fuko se kao i svako dete plaši Božić Bate, te nezgrapne institucije vaspitanja, te je on zanemeo pred figurom Tradicije i Institucije, nesigurno prekrstivši ruke. On je prinuđen da muca, njegova Želja je neprestano dečje mucanje pred poretkom, u koji Želja treba da se ukalupi. Fuko i kad želi, on traži nemoguće stvari, igračke kojih nema, gomilajući ih u mnoštvo. “Eto, želim nevidljivi pištolj, pečene žvake, sablju od sira, svemirski auto, gitaru koja govori…itd.”  S druge strane, Gadamer sa pozicije Tradicije i Institucije, kaže:”Samo napred, želi, jer Želja je uvek otvorena, bez obzira što će uvek nositi njoj tuđe pečate i obeležja”. Međutim, sa pozicije Želje, Gadamerova uloga koja dolazi iz Institucije i Tradicije je providna, lažna, njemu spada loše prilepljena brada. Gadamer pokreće Želju, iako zna da je ne može ispuniti, niti zadovoljiti. On je samo lažna maska, loš glumac Božić Bate, on Želju ne može ostvariti, iako joj daje prostor da se ona materijalizuje u jeziku, u mucanju malog Fukoa.
A, šta kažu dobri pomoćnici Božić Bate? Kako se oni slažu međusobno, i sa Božić Batom i “želećim dečakom”? Hajdeger šapuće Gadameru:”Ej, pa znam ja to, to oko Želje, i ja sam o tome pričao pre tebe, zašto mi je data samo uloga bednog pomoćnika? To je hermeneutika fakticiteta, u Svakodnevici, jedno puko vucaranje tamo-amo, sa momentima uganuća, uvrtanja i ponora, u štimungu smrti (jer je autentična egzistencija biće-ka-smrti). Tek je tako Želja moguća, unutar, a opet u ekstazi Svakodnevice. Bio si moj konjušar[3], a sad sam ja tvoj pomoćnik, to je nepravda!”- buni se Hajdeger. Rolan Bart se čudi:”Jesam li ja ikome pomogao? Ja sam Želji dao jedino da luta, naslutio sam je, ali ona se ne može izgovarati, jezik je tu nemoćan. On samo može da zjapi, da se u vidu diskurzivne razlomljenosti pomalja, na momente pogađajući Želju… nisam nikakav pomoćnik, tu sam da smetam”. Pomoćnici su tu da podsećaju Božić Batu i želećeg dečaka da su oni ti na kojima stoji Želja, ali ni jedan ni drugi ne jemče za nju, oni su pomoćnici koji izigravaju Želju, da ih ona što pre napusti, da i dalje luta, jer ništa nije dovoljno za nju do nje same, a uloge se moraju igrati, da bi se Želja bar na moment uhvatila u mrežu, iz koje će ubrzo pobeći.
Smeška se brkata prilika, nalakćena na bistu. Aristotel je možda uvređen zbog ovog gesta, ali on je kamen, a kamen ne govori. Otkud Aristotel među bratijom iz devetnaestog i dvadesetog veka(Gadamer je jednim delom živeo i u dvadeset prvom veku)? Šta je on to učinio za ovaj filozofski skup? Tačnije, on je propustio nešto, što je započeo, što je tek spomenuo, potaknuvši Želju, i brzo je pobegao od tog filozofskog modela. Hexis je ono što čini i stanje i delovanje, u praxisu, to je pravo polje Želje, gde ona može da se rasprostire, da preleće i luta. Stanje se pretvara u delovanje, delovanje u stanje, da bi opet prelazili, preskakali jedno preko drugog. Aristotel je propustio da misli ovu ideju, prešavši na pojam bića i teologiku, kao istraživanje o najvišem biću, o prvim počelima i uzrocima bića. Aristotel je značajan utoliko što je prvi našao Želju i ustuknuo od nje. Grčka filozofija plašila se mnoštva, beskonačnosti, razlike, skretanja sa kursa, svega onog što je nastajanje Želje. Na njega je oslonjena ruka presokratskog Grka po ubeđenju, Ničeova prilika dominira. “Vi se samo igrate, a igrati ne znate, još ste nezgrapni, jer Želja kod vas još se plaši volje za moć.”-veli Niče. Zašto si se onda nalaktio o post-presokratika, Aristotela, učenjaka, “izvansvetovnjaka”, koji uz Sokrata i Platona pripada ne-Grcima? Zar se ne gadiš, ti koji si gadljiv na ovog predstavnika umornih misli, na oseku koja stoji usred svetske plime? Nisi to uradio samo zato što ti je umorna ruka, nisi se ti nalaktio za džabe. Nisi li i ti neko ko se boji Želje, koja voli nagon volje za moć? Zar si i ti neko ko pada u večno vraćanje istog? I Želja se mora nalaktiti na nešto, da bi se mogla tako ponosno smeškati.
Koliko prizivali Želju, ona izmiče, da bi se iznova igrala. I autor ovog teksta oseća da je neiskren, i da tako mora ostati, nekako dvoglav, amfibija, koja ostaje u tekstu Želje, kojem Želja izmiče. I zato ova tekstualna maska dobro dođe, ova uloga autora, koji zbog Želje montira i sklepava druge autore, sučeljava ih, maskira ih, kao što maskira i samoga sebe. Samo da bi se igrao…





                           ilustracija: Aljoša Tomić    tekst: Nikola Oravec


[1] Autor slike: Aljoša Tomić
[2] Nikola Oravec: Topos i tipos. Metodologija između Fukoove arheologije i Gadamerove hermeneutike, diplomski rad, Novi Sad 2010.
[3] Autor smatra da je Gadamer bio Hajdegerov konjušar, žargonski rečeno, iako je posle njega utvrdio značaj jezika više nego Hajdeger. Ne treba mi posebno opravdanje zbog ovakve izjave, kaže autor.