Showing posts with label Paradocsezija. Show all posts
Showing posts with label Paradocsezija. Show all posts

Feb 17, 2017

Puna bara malih krokodila




 Izdavačkoj redakciji...

Izdajte me, slobodno me izdajte!
Izdali ste i mnogo gore od mene,
u velikim i malim tiražima,
izložili ih oku javnosti, policiji ukusa,
zaveli ih u kartoteke,
fotografisali i numerisali

Izdajte me, vi šarenoglavi čuvari
trošnih cigli i maltera
o, čuvari tabaka i recikliranog papira!
Zar se moje reči ne mogu smestiti
na sve te stranice, zar moje reči ne zaslužuju
barem jedno posečeno drvo?

Zar sam ja najgori?
Zar ja jedini neću biti zaveden u bibliotečke kataloge,
čitan i propitivan od strane kritičara, novinara, publike?
Ubacite me u diskurs!

Zar ja ne smem da se širim
po knjižarama, književnim večerima, štampi?
Tako bih želeo da mlađane devojčice
pričaju uz strasne uzdahe o mojim knjigama,
da dečaci moje stihove koriste kao sredstvo
za flert i snošaj

Kako bih voleo da
slasno i podmuklo kvarim
i nadahnjujem omladinu!

I zato vam kažem:
izdajte me, izdajte, prodajte me masi!
Kucači, štampači, slovoslagači, knjigovesci!
Za društvo spektakla ja sam stvoren!





Prokleto poreklo


Jaranice, jaranice,
jaranice, jaranice,
ko te dira
ispod suknjice?

Draga, lepa si
kao masovna grobnica

Jao, ajde uđi, uđi!
Nemoj da čekaš, uđi!
Uđi, nemoj da stojiš pred vratima!

Ona: Najvažniji su sreća i osoba

pod 1. Sreća: stanje bez ikakvih
ružnih misli; nije važno telo,
važne su misli

pod 2. Osoba: biće koje ima
svest o sebi

Ja: Ah, ti si tako inhibirana,
da si prosto seksi!

Vruć lebac iz furune,
to ne mogu da pipam

Gomboce od šljiva,
još su tople,
umočene u prezlu

Bila je tako hrabra i odvažna!
Požrtvovano je primila
tri metka...
Slava joj!

Haj nek se čuje, čuje,
haj nek se zna
da je mlada partizanka
bombe bacala!

O, miseri Catulle!

Jesi li ti nekad ženila brata?
Ajoj, kako da nisam,
i sve sam vriskala,
jujujujujuju!!!

Sad ću da te okitim
pravom kitom cveća!

Muškarcu je najbolje
da sam sebi postane

brkata žena
















Pesma

drke rke krke
drke rke krke
drke rke krke
krke drke rke

drke drke drke drke
krke krke krke krke
rke rke rke rke
drke rke krke

drke rke drke rke
krke rke krke rke
drke krke drke krke
drke rke krke

rke drke krke drke
rke drke krke drke
krke krke rke rke
drke rke krke

drke rke drke rke
krke drke krke drke
rke drke rke drke
drke rke krke

drke rke krke
drke rke krke
drke rke krke
krke drke rke

















Ostarićeš Oravecu!

Ostarićeš Oravecu,
oglođi odmah
ostatke ove osrednjosti!

Ostarićeš Oravecu,
oksimoronski ogledi
ogrešće od
okoštalosti

Ostarićeš Oravecu,
od onanisanja,
onanisanja
otežalog otkrovenja

Ostarićeš Oravecu,
oboleo,
ohlađen,
otupeo
opevajući

Ostarićeš Oravecu,
odvajkada ometen,
odsutan,
odlaziš!

Ostarićeš Oravecu,
ohoooho!
ohoooho!
obori, obori!
ojsa, ojsa!
opa, opa, opa!



Nikola Oravec


Feb 5, 2014

Neznana idila



Beogradski Kragujevac

1.
Ma ne lupetam ja gluposti, ozbiljno.
Našao sam sinoć malog ubogog ptića na ulici. Bilo mi ga žao i ponesoh ga
kući autobusom. Kao, da mu pomognem, da mu se nađem u nevolji; a
nemam pojma kako bih mogao da pomognem. Ispao je iz
gnezda, teška sudbina, sav se jadan ugruvao, mokar kao ona vražija stvar,
ne može ni da gleda na oči koliko je natopljen. Uglavnom, 'tedo ga
zaklonim dok ne prođe najgore. Jer i tako, ja bih napolju po takvoj kiši crko,
iako nisam vrabac. Dao mu ja neke mrve leba, i vodu na pipetu, kao u
hotelu, a on se sve nešto kanda buni. Kao ne ličim mu na majku. Buni se.
Ne valja mu. Pa i ne ličim, priznajem, i dobro je što ne ličim. Samo bi mi
još falilo, da nosim vrapčija jaja. Posle je malo, bogami i odspavao, dok se
prosušio - a onda, što se tad okuražio. Počeo mnogo da se pravi važan.
Kao ume da leti, a zajebo se - šta on zna, zna li ili ne zna. I reko, baš da
vidim kako će da leti po stanu, nije mu ovo - ono njegovo nebo. Pa se
sve nešto zaleće i udara u prozore, a ja šta ću; ne bih da ga hvatam u letu,
da glumim  mamu, ali sve vrtim glavom u krug i vičem "CCC CCCC". Ne
vredi, a mislim se - shvatiće, još je mlad, ima vremena. A i ne žive oni
dugo. A i što bi pa živeli. Ne zanose se oni ko mi budale.
I evo, crče jutros. Ja mislio da se prenemaže. Ali ipak, šta on zna, jel crko
ili nije.


2.

I tako smo ti Damir i ja navatali neko zivinče, isto tako, neku bubicu crnu
ko mrak i mi, kao, rekosmo - vidi bubašvaba. Al' oćeš, nije bubašvaba.
Ima neke rogove i čuda po sebi, nikad ne vido takvu bubeštiju. I Damir
poče da joj zviždi, a ona ništa, on opet zviznu a ona se trznu, zna kurva,
nego neće da pokaže. I tako smo joj zviždali a ona se kao šepuri...
Mi u stvari 'teli da je sklonimo sa sunca. Znaš, crna buba a sunce jako, pa
da je ne oprlji. Šta će posle oprljena, ko bi je hteo takvu, neki bubac ne bi
sigurno. Da je bela pa i ajde, da je i ne diramo. I tako je mi sklonili sa sunca,
a Damir uze motku pa poče da lupka po zemlji, a buba se zaigrala.
Kao opustila se ženska, valjda misli da je neka fešta. A ja ga pitam da nije
zrikavac, a on kaže - Nije. Ja ga opet pitam a da nije zrikavac a on kaže -
Nije. Ja ga opet pitam, kad on kaže - KEKA. I onda smo se smejali, bilo
lepo u pičku materinu.


Neznana idila

Prošao sam bako tvojim sokakom
Spustila si pendžere i rano legla
Znam, sutra ima puno da se pegla
Pirinač trebi, šije, od ranog jutra hekla
Ali priznaj mi nešto,
Kada si bako poslednji put "Ljubavi" rekla?
Ostavi muštike i šustikle bako
Odimo u šetnju do obližnjeg parka
Nije život španska intriga i čarka
Ti to znaš i sama predratna ženo
Koliko si pedantna zna samo antanta!

A za mene koga je briga?
Ne budi tako gorda i nadmena bako
Evo obućiću sako,
Podneti priče socrealizma
Jer ti si dete rodom iz Dadaizma
Zvaću te Dada nano, ajde pođi amo
I pogledaj me samo.
Smreškane su usne tvoje tako samotne
Od tragova ljubavi i pohote, dođi
I zavodljivo zapevaj Internacionalu
Protezom daj takt, ja sam spreman
Ovo veče Tebi dat, koji minut, dan, sat -
Ne dam te bako, ja tebe znam i najzad,

Poljubi me bako u regtajm stilu
I zaplovićemo onda u neznanu idilu.


Tautološki prevrat


floskulno cvetaš
dok diskurzivno razgovaraš
određen determinizmom
anticipiraš pretpostavljajući
pragmatično koristiš
izuzetno par ekselans
postmoderno savremen
ekstravertno otvoren.

platformno uzvisuješ
održivo razvijaš
sofistički prevaren
solidno čvrst
progresivno napreduješ
ekstremno krajnje
rapidno ubrzavaš,
pod skepsom sumnje.

Siniša Stojanović Sinister



Jan 5, 2014

Perem pare na veliko





Perem pare na veliko

Perem pare na veliko
I malo
Dosta sam oprao
Dosta je za pranje ostalo
Volim kad su Pare čiste
Oprosti mi Hriste

Maher sam za pranje para
Jedna para drugu vara
Perem i po kućama
Ne može mi ništa nikakva galama
Perem pošteno cena se zna
Predamnom je ostvarenje sna
I poslednju paru kad operem ja
Od čistih para svet će da sja

Pranje prljavih para
U velikoj je u modi
Hvala ti majko što vako malog
za perača rodi!



Trgovac izbacuje manekenske lutke iz izloga

Trgovac izbacuje manekenske lutke iz izloga
Prolaznici okreću glavu ka samoubici na krovu
Slomljene lutke počinju da plešu po zidu plača

Bez incesta nema praroditeljskog greha
Upaljene su sigurnosne kamere i reflektori straha
Anoreksična mama gura maloletnu ćerku na pistu

Mobilnost je prva božija zapovest
Televizijska deca igraju mobilne žmurke
Cenzori kose tudju livadu slobode

Smej se smej, uvek se smej
Hej, ej, ej
Najviše volim osmeh tvoj
Dosado moja,živote moj!



Centralni komitet je izdao direktivu

Centralni komitet je izdao direktivu
ova stonoga ima perspektivu
lako savija kičmu
ima aktvnost živu

Leva noga desni džep
i stonoga ima rep

Komitetski Pi ar je izdao saopštenje
Ova storuka aždaha voli javno mnjenje
Lako se zavlači u rupe
I retko stenje

Leva ruka desni džep
Al je ovaj život lep
Al je ovaj život slep!


                                                                                                              Dragan Stodić